• Krka je sedmi nacionalni park u Hrvatskoj poznat po velikom broju jezera i slapova.  Dobio je ime po rijeci  Krki  koja je dio parka. Nacionalni park je lociran u središnjoj Dalmaciji  nizvodno od Miljevaca  a samo par kilometara sjeveroistočno od grada Šibenika. Obuhvaća područje uz rijeku Krku koja izvire u podnožju planine Dinaru kod Knina , teče kroz kanjon dug 75 km, protječe kroz Prokljansko jezero, te utječe u Šibenski zaljev. Prostire na 142 kvadratna kilometra, od kojih 25,6 kvadratnih kilometara čini vodena površina. Rijeka Krka danas ima 7 sedrenih slapova i njezine ljepote predstavljaju prirodni krški fenomen, koji se preporučuje posjetiti u proljeće i ljeti jer je tada u punom sjaju, a možete se i osvježiti u čistoj vodi.Krka je postao nacionalni park  24.siječnja.1985. godine i sedmi je po redu nacionalni park u Hrvatskoj. Poznat je po velikom broju jezera i slapova. Hidroelektrana Jaruga ispod slapa Skradinskog buka je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi. Sagrađena je 28. kolovoza 1895., samo tri dana nakon prve svjetske hidroelektrane na slapovima Niagare.[3]
  

Sjeverni Velebit..

Nacionalni park Sjeverni Velebit, hrvatski nacionalni park, proglašen je 9. lipnja1999. godine.

Raznovrsnost krških fenomena te biljnoga i životinjskoga svijeta samo su dio posebne slike ove prirodne cjeline. Unutar parka nalaze se strogi rezervat Hajdučki iRožanski kukovi, Lukina jama - jedna od najdubljih jama na svijetu (otkrivena 1999.), botanički rezervat "Visibaba" s nalazištem endemične hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica), šumski rezervat Borov vrh, botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa te glasoviti Velebitski botanički vrt. Na krajnjem jugu se nalazi posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača [1].

Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatijaPremužićeva staza.

Površina parka iznosi 109 km².

Velebit ili velebitski masiv je najduža (145 km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Niži je od planina u Zagori - Dinare (1831 m),Kamešnice (1809 m) i Biokova (1762 m). Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km², a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m). PripadaDinarskom gorju.

Pruža se uzduž Velebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča.

U literaturi je uobičajeno da se Velebit dijeli na:

• Sjeverni Velebit, započinje na prijevoju Vratnik i završava na prijevoju Veliki Alan iznad primorskog naselja Jablanac. Dužine je oko 30 km, a najveće širine do 30 km.
• Srednji Velebit, završava na prijevoju Baške Oštarije preko kojeg vodi cesta Karlobag – Gospić. Dužine je oko 24 km, a najveće širine do 20 km.
• Južni Velebit, završava na prijevoju Mali Alan, na staroj cesti koja spajaObrovac i Lovinac. Dužine je oko 46 km, a najmanje širine oko 10 km.
• Jugoistočni Velebit, započinje na istom prijevoju, a završava uz kanjon rijeke Zrmanje. Dužine je oko 40 km.

Risnjak

Risnjak je planina i nacionalni park u Gorskom kotaru.

Planinski masiv Risnjak sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po risu, koji obitava u njezinim šumama. Pod Risnjakom izvire rijeka Kupa, jedna od najčišćih rijeka u Republici Hrvatskoj.

Naznačajniji vrhovi Risnjaka su: Veliki Risnjak, visine 1528 m, Snježnik, visine 1506 m, Sjeverni Mali Risnjak od 1434 m i Južni Mali Risnjak, visok 1448 m.

Risnjak spada u planine Dinarskog gorja. Ima planinsku klimu s puno padalinai najuži je planinski prag između Panonije i Mediterana, širine tridesetak kilometara...

Park je izrazit primjer visinskog raščlanjenja dinarskoga planinskoga sustava u reljefnom, geološkom, hidrološkom i klimatskom pogledu, biljnom pokrovu i životinjskom svijetu. Područje je podijeljeno u dvije zone: zonu stroge i zonu usmjerene zaštite - u užoj zoni mnogo je prirodnih znamenitosti rijetke ljepote zbog kojih je ono i uvršteno u najviši stupanj zaštićene prirode.

Risnjak je jedan od manje posjećenih nacionalnih parkova u Hrvatskoj, ne zato što bi bio manje vrijedan, već zato što za uživanje u risnjačkim ljepotama treba imati poseban osjet za čari prirodnih fenomena. Turisti (u prosječnom poimanju tog izraza) ovdje su rjeđi gosti od pravih prirodoslovaca.

Proširenjem površine Parka 1997. g. pod zaštitu su uključeni i lokaliteti izvor rijeke Kupe sa gornjim tokom te planinaski masiv Snježnika.

Nacionalni park Plitvička jezera osobita jegeološka i hidrogeološka krška pojava. Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom8. travnja 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Predstavljašumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima.Sedrene barijere, koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od temeljnih osobitosti Parka. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 9% u Karlovačkoj županiji.

Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane, koja se napaja vodom iz jezera. Klima u nacionalnom parku je umjerena planinska.

Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima potječu 1861. godine. Na krvaviUskrs 1991. godine na Plitvicama je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović. Godine 2011. bilo je više od milijun posjetitelja po prvi puta u povijesti ovog nacionalnog parka.^[3]

Mnogi su istraživači pridonijeli poznavanju i razvoju Plitvičkih jezera, a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je podignuta i spomen-ploča.

• Naziv:
• Dominik Vukasović župnik iz Otočca prvi put spominje naziv "Plitvice" u pisanom dokumentu iz 1777. godine.^[5] Ime potječe od riječi "pličina" ili "plitvak". Stoljećima, voda je taložilavapnenac i nastajali su plitki bazeni (pličine ili plitvice).
  Neki znanstvenici smatraju, da ime Parka potječe od rijeke Plitvice. Ova mala rijeka ulijeva se u Plitvička jezera na donjem i završnom dijelu jezera. Obližnje selo nosi isto ime.

Plitvička jezera

Nacionalni park Plitvička jezera osobita jegeološka i hidrogeološka krška pojava. Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom8. travnja 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Predstavljašumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima.Sedrene barijere, koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od temeljnih osobitosti Parka. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 9% u Karlovačkoj županiji.

Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane, koja se napaja vodom iz jezera. Klima u nacionalnom parku je umjerena planinska.

Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima potječu 1861. godine. Na krvaviUskrs 1991. godine na Plitvicama je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović. Godine 2011. bilo je više od milijun posjetitelja po prvi puta u povijesti ovog nacionalnog parka.^[3]..

Položaj:

Plitvička jezera nalaze se između planina Male Kapele na zapadu i Plješivice na istoku usredDinarskog planinskog masiva. Nacionalni park nalazi se uz državnu cestu D1 Zagreb - Split izmeđuSlunja i Korenice u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine. Veća mjesta u blizini su: Ogulin,Rakovica, Otočac, Gospić u Hrvatskoj te Bihać u BIH.

Najkraća zračna udaljenost između jadranske obale i Parka iznosi 55 km.^[6] Cestom do primorskog gradića Senja udaljen je oko 60 km.

S autoceste A1 do Parka, može se doći izlaskom na čvoru Otočac sa sjevera ili na čvoru Gornja Ploča s juga.^[7]

Najbliže zračne luke su: Zadar, Zagreb i Rijeka. Najbliže željezničke stanice su Josipdol i Plaški. Korištenjem autobusnog prijevoza lako se može doći do Parka, izravnim linijama iz Zagreba,Karlovca, Zadra ili Splita.

Klima:

Prosječna godišnja količina oborina iznosi 1500 mm. Najveća količina kiše obično padne u proljeće i jesen. Prosječna relativna vlažnost zraka iznosi 81,8%. U siječnju je prosječna temperatura 2,2 °C. Tijekom ljetnih mjeseci u srpnju i kolovozu, temperatura raste na 17,4 °C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,9 °C. Snijeg pada od studenog do ožujka. Jezera su obično zamrznuta tijekom prosinca i siječnja.^[8]

Temperatura vode na izvorima obično je ispod 10 °C. U rječicama i jezerima, temperatura vode raste do 20 °C. Temperatura voda može jako oscilirati. Tako je 7. srpnja 1954. u jezeru Kozjak na dubini od 4 m, temperatura bila 18,9 °C. Na dubini od 20 m, izmjerena je temperatura od 5 °C. Na 44 m dubine, gotovo na dnu jezera, izmjerena je temperatura od 4,1 °C.

Paklenica

Nacionalni park Paklenica je po proglašenju drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen još 19. listopada 1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon NP Plitvička jezera. Svakako treba napomenuti da je Paklenica prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo.,, 

O parku:

Biljni i životinjski svijet:

Temeljni fenomeni NP Paklenica su šume i geomorfološke osobitosti parka. U gotovo nešumskom južnom dijelu Velebita u Paklenici se javlja izrazito bogatstvo šumskih zajednica, a posebno mjesto zauzimaju šume crnog bora po čijoj je smoli (Paklini) koja se je iz njih u prošlosti vadila Paklenica i dobila ime, te bukve i bora krivulja. Stanište je endemske biljčice hrvatskog naziva pljeskarica (Arenaria orbicularis) i drugih biljnih i životinjskih rariteta, prepun krških oblika.

Mljet..

Mljet je nacionalni park u Hrvatskoj a obuhvaća sjeverozapadni dio otoka Mljeta koji se proteže područjem od 5.375  hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. To je područje 11. studenoga 1960. godine proglašeno nacionalnim parkom i predstavlja prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava na Jadranu.^[1], 

1. Opči podaci:

• Nacionalni park Mljet obuhvaća zapadnu trećinu otoka Mljeta, od područja Crna kladado najzapadnije točke otoka, rta Goli. U sastav nacionalnog parka ulaze naselja Polače(glavna turistička i putnička luka), Goveđari (u čiji sastav ulaze naselja Babine Kuće(najstarije naselje na Jezerima), Soline (malo mjesto na ulazu u Veliko jezero) iPristanište (mjesto s poštom i upravnom nacionalnog parka)) te Pomena (bivše ribarsko naselje stanovnika Goveđara, a danas mjesto s jedinim hotelom na otoku).
• Jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih otočića, te bogate ortografije okolnih brda što se strmo izdižu iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i drevna naselja u kamenu. Njegova vanjska obala, otvorena južnom moru, strma je i puna garma - urušenih špilja. Obala okrenuta kopnu i buri niža je i pristupačnija.

Sustava Velikog i Malog jezera što predstavljaju jedinstveni geološki i oceanografski fenomen u kršu, značajan u svjetskim razmjerima. Ova dva jedinstvena morska jezera, bila su prvotno, oko 10.000 godina, slatkovodna, negdje sve do početkakršćanske ere. Jedino na obalnim stijenama nalaze se endemične dalmatinske biljke poput dubrovačke zečine

• Lijepo razvijenog bogatog šumskog pokrova što je donedavna prekrivao velike površine obala Mediterana, a danas se rijetko kao ovdje zadržao u svom izvornom obliku. Na području mljetskih jezera šuma se spušta do samih obala jer su jezera zaštićena od udara jakih vjetrova pa su i valovi manji
• Otočića Svete Marije na Velikom jezeru s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom koji datiraju iz 12. stoljeća. Otočić je zbog svog izuzetnoga estetskoga ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije svojevrsni simbol otoka i nacionalnog parka "Mljet"
• Lokaliteta Polače kao sklopa kulturno-povijesnih znamenitosti s rimskom palačom i fortifikacijskim sklopom, te ranokršćanskimbazilikama uklopljenim u živopisan, od vjetrova zaštićeni zaljev

Izuzetne kulturno-povijesne baštine koja u neprekinutom slijedu od vremena ilirskih plemena i Rimskog Carstva te Dubrovačke Republike doseže sve do današnjih dana

• Biljni i životinjski svijet:

Biljni svijet: 

• Vegetacija nacionalnog parka Mljet je vrlo bujna zbog čega Mljet nazivaju Zelenim otokom.^[2] Šuma alepskog bora oko jezera se smatra najočuvanijom i najljepšom šumom te vrste na Mediteranu. Izvorne šume hrasta crnike ili česvine, uz šumu Dundo, na otoku Rabu, najočuvanije su na Jadranu. Mljet je bogat brojnim endemima među kojima su najpoznatiji dubrovačka zečina ((lat.) Centaurea ragusina), Jupiterova brada ((lat.) Anthyllis barba-jovis) i drvenasta mlječika ((lat.) Euphorbia dendroides).^[2]

• Životinjski svijet:

Kopnena fauna je dosta osiromašena nakon što je 1909. godine na Mljet donesenindijski mali mungos ((lat.) Herpestes auropunctatus), vrsta grabežljivca koji uništava zmije. Od tada na Mljetu nema zmija otrovnica, ali je i mnogo manje divljači. Mungos je u danom trenutku počeo stvarati probleme lokalnom stanovništvu jer je počeo napadati perad. Uz mungosa, na Mljetu od veće divljači obitavaju divlje svinje ((lat.) Sus scrofa),jeleni lopatari ((lat.) Dama dama) i mufloni. Podmorski svijet je bogat raznom bijelom i plavom ribom, školjkašima te rakovima.

• Životinjski svijet Nacionalnog parka Mljet u tipičnim krškim podzemnim staništima poput polušpilja, špilja i jama još nije u potpunosti istražen. Neki od endemskih beskralježnjaka poput Strouhaloniscus meledensis, Pergamasus meledensis, Otiorrhynchus meledanus iMeledella werneri ime su dobili upravo po Mljetu gdje su prvi put pronađeni.^[3]
  Na otoku je zabilježeno pet vrsta zmija i šest vrsta guštera. Od guštera svoje stanište su ovdje pronašli zelembać ((lat.) Lacerta viridis), oštroglava gušterica ((lat.) Lacerta oxycephala), obična gušterica ((lat.) Lacerta melisellensis) i kućni macaklin ili tarantela ((lat.)Hemidactilus turcicus).^[3] Zmije su na otoku zahvaljujući mungosu gotovo u potpunosti istrijebljene. Ptičji svijet je bogat i raznovrstan pogotovo za vrijeme seobe. Tada borovu šumu i makiju nastanjivaju ptice poput zeba ((lat.) Fringilidae), crvendaća ((lat.) Erithacus rubecula) i kosa ((lat.) Turdus merula), dok se za vrijeme proljeća i ljeta može vidjeti i čuti slavuje ((lat.) Luscinia megarhynchos). Od ptica grabljivica u NP Mljet obitavaju vjetruše ((lat.) Falco tinnunculus), kobci ((lat.) Accipiter nisus), škanjci osaši ((lat.) Pernis apivorus),ćuk ((lat.) Otus scops), šumska sova ((lat.) Strix aluco) i ušara ((lat.) Bubo bubo). Od manjih sisavaca može se naći poljski miš ((lat.)Apodemus mystacinus), jež ((lat.) Erinaceus europeus), više vrsta šišmiša ((lat.) Chiroptera), obični puh ((lat.) Glis glis), kuna bjelica((lat.) Martes foina) i obični zec ((lat.) Lepus europaeus).^[3]

• Mljetska jezera:
• Veliko jezero (zapravo, zaljev koji je kod Solina povezan s otvorenim morem) nastalo je potapanjem kraškog polja. Veliko jezero ima površinu od 1,45 km2, najveća mu je dužina 2,5 km, a širina 1 km. Najveća dubina Velikog jezera iznosi 46 metara. Veliko se jezero spaja s otvorenim morem dugim i širokim kanalom, na mjestu koje se zove Veliki most, a od tog se mjesta širi u Solinski kanal i zatim se spaja s otvorenim morem. Veliki je most prije 1958. godine bio plitkiji i uži nego danas, što je rezultiralo stvaranjem jake morske struje, koja se mjenjala svakih šest sati. Za vrijeme plime ili oseke struje je ili ulazila ili izlazila iz jezera. Na tom su mjestu benediktinci izgradili mlin, kojeg je pokretala struja, i služio je za proizvodnju soli (mjesto Soline, u neposrednoj blizini, po tome je dobilo ime). Veliki je most srušen 1958. godina kako bi predsjednik SFRJ Josip Broz Tito mogao ući u jezero sa svojom jahtom. Malo jezero se nalazi na sjeverozapadnom dijelu velikog jezera i sa njime je spojen kanalom dugim 30 metara i dubokim do 0,5 metara, kroz koji također ovisno o plimi i oseki, teče jaka morska struja. Kanal se nalazi na mjestu koje se zove Mali most. Površina jezera iznosi 0,25 km2, a najveća mu je dubina 29 metara. More se u Malom jezeru slabo izmjenjuje pa ono ima svojstvo lagune.[4]--
•