Paklenica

Nacionalni park Paklenica je po proglašenju drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen još 19. listopada 1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon NP Plitvička jezera. Svakako treba napomenuti da je Paklenica prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo.,, 

O parku:

Biljni i životinjski svijet:

Temeljni fenomeni NP Paklenica su šume i geomorfološke osobitosti parka. U gotovo nešumskom južnom dijelu Velebita u Paklenici se javlja izrazito bogatstvo šumskih zajednica, a posebno mjesto zauzimaju šume crnog bora po čijoj je smoli (Paklini) koja se je iz njih u prošlosti vadila Paklenica i dobila ime, te bukve i bora krivulja. Stanište je endemske biljčice hrvatskog naziva pljeskarica (Arenaria orbicularis) i drugih biljnih i životinjskih rariteta, prepun krških oblika.

Geomorfologija:

Najvećoj hrvatskoj stjeni Anića kuku (712 m).

NP Paklenica zauzima površinu od 96 km². Najviši vrhovi su Vaganski vrh (1757 m) i Sveto brdo (1753 m).

U nacionalnom parku postoji i nekoliko špilja i jama od kojih su najpoOd geomorfoloških osobina najzanimljiviji, a ujedno i najimpresivniji su kanjoni Male i Velike Paklenice koji se usjecaju duboko u utrobu Velebita. Paklenicu godišnje posjeti preko 100.000 posjetitelja, a najvjerniji posjetitelji su penjači koje se od proljeće do jeseni može vidjeti na stjenama Paklenice, posebice na nznatije i najveće špilja Manita peć iznad kanjona Velike Paklenice iJama Vodarica između kanjona Velike i Male Paklenice.